Ugledna zaklada World Wide Fund for Nature, uvrstila je Lastovski arhipelag među 10 rajskih oaza na Mediteranu čija je sačuvana i nedirnuta ljepota, ključna za prepoznavanje cjelokupne bioraznolikosti Sredozemlja. Dolazak na Lastovo nije samo dolazak na ljetovanje.To je puno više od kupanja i sunčanja. To je prilika da u dugim šetnjama istražujete i napajate se rajskom ljepotom nedirnute prirode. Idealno za ljude koji si mogu priuštiti dolazak u mjesecima kad su blagodati blage mediteranske klime najizraženije: svibanj, lipanj ili rujan. Jesen je vrijeme kad otok Lastovo i sve na njemu buja, raste i rađa. Najbolje doba, bez gužve i vrućine, opijeni mirisima ljekovitog bilja uživate okrenuti sebi i svojim zadovoljstvima. 

   
Povijest Lastova
Etno reljefPrvi dokument. Otok Lastovo se u pisanim dokumentima prvi puta spominje u 6. stoljeću kada ga je leksikograf Stjepan iz Bizanta nazvao Ladesta i Ladeston. Izvor koji je on koristio, bio  je  Theopompus; grčki povjesničar i govornik rođen 380 godina prije nove ere.

Početak. Iako najstariji pisani dokument o Lastovu datira iz 6. stoljeća, tragovi prisutnosti čovjeka na Lastovu, pronađeni u Račjoj špilji, ukazuju na stalnu prisutnost čovjeka već od kamenog doba (8500 prije krista).

Iliri, Grci. Primarno je otok bio naseljen Ilirima. Nalazi grčke keramike ukazuju da je otok bio ne jednom od grčkih trgovačkih putanja na Jadranskom moru te da je, prema nekim autorima bio dio grčke kolonije Issa koja je centar imala na otoku Visu.

Rimljani. Kada su Rimljani osvojili provincije u Dalmaciji, naselili su i Lastovo. Rimljani su ostavili vrlo jasne tragove dugog obitavanja na otoku. Takozvane "villae rusticae" (lat. seoske vile, poljoprivredna gospodarstva) ili vodocrpilišta poznata kao "lokve" su samo neki od spomenika koje su Rimljani ostavili. Rimljani su svoje sjedište imali na mjestu današnjeg sela Ubli. Rimsko Lastovo je cvalo tijekom prvih stoljeća novog vijeka da bi ubrzo nakon toga opustjelo.


Reljef koji prikazuje euharistiju s križem i janjadi pronađen u Ublima. Datira iz 5. ili 6. stoljeća.

Ime. Imena brojnih naselja na otocima i obali su imala sufiks -est što sugerira ilirske korijene naziva. Kada su Rimljani zauzeli Dalmaciju, oduševljeni obiljem oranica i šuma na otoku - nazvali su ga Augusta Insula, što znači 'Carski otok'. Tijekom srednjeg vijeka ime se prepisivalo kao Augusta, Lagusta ili Lagosta. Na posljetku rimska forma imena 'Lasat' upotpunjena s slavenskim sufiksom -ovo dala je finalno ime; Lastovo.

Srednji vijek

Dolazak Slavena. Nakon dolaska Slavena na Jadransko more u 7. stoljeću, Hrvati su naselili najveći dio Dalmacija, uključujući i Lastovo. Stoga oko 950. bizantski car Constantine VII Porphyrogenitos spominje Lastovo u svojem priručniku o vladanju Carstvom (De Administrando Imperio ) koristeći sada već poslavenjeno ime Lastobon.

Kobna 998. Venecijanski dužd Pietro Orseolo II je 998. poduzeo vrlo intenzivne akcije protiv hrvatskih i neretvanskih gusara duž cijele jadranske obale i otoka. To je kulminiralo razaranjem grada Lastova. Nakon toga stanovnici Lastova su odlučili izgraditi grad na unutarnjoj strani brda tako da je grad brdom odvojen od obale i samim time se može lakše braniti.

Poljoprivreda  i autonomija. Tijekom naredna dva stoljeća stanovnici Lastova su se posvetili poljoprivredi zanemarujući svoju pomorsku tradiciju. Izostanak jasnih povijesnih dokumenata i gotovo potpuni izostanak opisa zbivanja na Lastovu tijekom ranog srednjeg vijeka vrlo vjerodostojno svjedoče o vrlo jakoj autonomiji koju je Lastovo tada imalo.

Vladari. Lastovo je od 7. do 13. stoljeća nakratko moglo doći pod vlast različitih vladara kao što su Bizantski car, Dukljani ili Neretvljani no Lastovo je samo Hrvatske kraljeve priznavalo kao svoje zvanične  i prirođene vladare.

Biskupija. Nakon što je 1180. Hrvatsko-Ugarski kralj Bela III oslobodio Hvar, Lastovo je sudjelovalo u restrukturiranju Hvarske biskupije koja je 1185. pripala Splitskoj nadbiskupiji.

Dubrovačka republika

Autonomija i Republika. Stanovnici Lastova su se dobrovoljno pridružili Dubrovačkoj republici nakon što je Republika 1252. obećala da će poštivati unutarnju autonomiju Lastova. Elementi tog sporazuma su ugrađeni i u Statut Republike Dubrovnik napisan 1272.

Lastovski statut. 1310. Lastovo je dobilo svoj prvi pisani propis; Lastovski statut  koji ima sve osobine zakona. Prema Statutu otokom upravlja Vijeće od 20 članova koji svoju funkciju obnašaju od izbora pa sve do smrti. Godine 1486. ovlasti Vijeća su potpale pod Parlament Republike tako da je Lastovo izgubilo veliki dio svoje autonomije.

Ustanci i Venecija. Stalno ograničavanje lastovske autonomije i visoke dadžbine dovele su do kratkotrajnog ustanka na Lastovu tijekom 1602. Na poziv otočana, Venecija je okupirala otok 1603. da bi ga 1606. vratila Dubrovniku. Naredni pokušaj ustanka se zbio 1652. no bez uspjeha. Štoviše, nakon tih nemira Lastovo je dodatno izgubilo na autonomiji.


Službeni pečat Lastova u Dubrovačkoj republici. S likom svetog Kuzme i Damjana - zaštitnika Lastova.

Turci i gusari. Tijekom turskih osvajanja, Lastovo je često bilo meta gusara s Ulcinja. Kako bi zaštitili otok, Lastovljani su uveli obavezno služenje vojnog roka. Vojni rok je ukinut u 18. stoljeću kada su gusari iz Ulcinja promijenili zanimanje i postali trgovci.

Vampirizam. Zadnje poznato izbijanje vampirizma u Hrvatskoj je zabilježen na Lastovu. Sud u Dubrovniku je 1737. zaprimio svjedočenja posjetitelje otoka tijekom epidemije probavnih poremećaja (vjerojatno trovanja hranom) koja je usmrtila više osoba. Otočani su izbijanje epidemije pripisali vampirima. Kako bi se obranili od 'neprijatelja' Lastovci su oformili grupu lovaca na vampire.
Slični slučajevi vampirizma su bili česti diljem evrope tijekom srednjeg vijeka.

19. stoljeće

Francuska, Britanija i Austro-Ugarska. Nakon što su Francuzi 1806. okupirali i nedugo zatim ukinuli Dubrovačku republiku, Lastovo je postalo dio Francuskog imperija. Francuzi su napravili utvrdu na brdu Glavica i u borbi protiv Britanaca mobilizirali otočane. Dvije godine prije kraja Napoleonove imperije Britanci su okupirali Lastovo (1813.-1815.) da bi nakon pada Napoleona, na Berlinskom kongresu, Lastovo pripalo Habsburškoj carstvu. Tijekom tog razdoblja, Lastovo je bilo dio oblasti Dubrovnik u provinciji Dalmacija, a pod kontrolom Austrije. Sve do 1829. Lastovo je imalo nezavisno sudstvo, no nakon toga je potpalo pod jurisdikciju suda na Korčuli.

Kriza. Tijekom četrdesetih godine 19. stoljeća, poglavarstvo otoka Lastova je zapalo u duboku ekonomsku krizu pa je bilo prisiljeno prodati znatan dio šuma strancima. To su bile godine intenzivnih previranja koja su drmala cijelu Hrvatsku i koja su kulminirala s revolucionarnom 1848. godinom tijekom koje je ban Jalačić odigrao ključnu ulogu.

20. stoljeće

Prvi svjetski rat. Tijekom prvog svjetskog rata, Austro-Ugarska vojska je oformila garnizon na Glavici. U utvrdi su bili vojnici koji su bili manom Mađari s privremenim boravkom na Lastovu. Uprava na naredila zamračenje i zabranila crkvena zvona tijekom rata.

Francusko-talijanski sukob. Pred kraj 1917. francuski avioni su bombardirali Lastovo, a  nakon toga su francuski avioni sletjeli na Lastovo u potrazi za informacijama. Ubrzo nakon toga na Lastovo su došle i Talijanske trupe te su se sukobile s Francuzima koje su zarobili i tretirali ih kao ratne zarobljenike. Iako su francuski vojnici na Lastovu imali status ratnih zarobljenika, informaciju o kraju rata je na Lastovo donio francuski avion koji je 04.11. bacio informativne letke na Lastovo.

Talijanska okupacija. Tjedan dana nakon toga, 11.11.1918. talijanska vojska je okupirala Lastovo. Naime Lastovo kao i veći dio Dalmacije je u Tajnom londonskom ugovoru (1915) bilo prepoznato kao talijanski teritorij. Italija je svoj zahtjev za pripajanjem većeg dijela Dalmacije bazirala na činjenici da su u svim djelovnima Dalmacije obitavale grupe Talijana. Ali zapravo radilo se o nagradi za sudjelovanje u ratu na strani Atlante. Ipak pod utjecajem Američkog predsjednika Woodrow Wilsona koji je podržavao nacionalni pristup pri određivanju granica, pratnja da se cijela Dalmacija pripoji Italiji je odbačena.

Pripajanje Italiji- radi kompromisa. Uslijed prijedloga  Američkog predsjednika Woodrow Wilsona  jedino je Zadar (tada zvani Zara), u kojem su Talijani imali većinu pripao Italiji. No, Rapallskim sporazumom iz 1920. napravljena je iznimka i 'Lagosta' je pripala Italiji zbog strateških razloga. Ta iznimka je bila podržana jer je na Lastovu obitavala Talijanska manjina, a s druge strane, pripadanje Lastova najmanjeg naseljenog otoka Italiji je djelovalo kao dobar kompromis koji će umiriti Talijanske strasti.

Talijanska dominacija. Nakon početka fašizma u Italiji (1922.) politika italinizacije svih 'stranih' dijelova je započela. Pa kao posljedica toga hrvatske škole su zatvorene i talijanski je postao jedini službeni jezik na Lastovu. Te promjene je pratio rast životnog standarda na otoku. Brojni javni radovi su započeti a otočka populacija je doživjela svoj maksimum od oko 2.000 stanovnika. Taj nagli rast populacije je bio potaknuti i imigracijom Talijana iz drugih dalmatinskih gradova koji su željeli živjeti pod talijanskim vodstvom.

Drugi svjetski rat. Kada su 1941. su Sile osovine prodrle u Kraljevinu Jugoslaviju ona je doživjela vrlo brzi kolaps. Nakon toga je veliki dio Dalmacije pripojeni Italiji a ostali dio Hrvatske je pripojen takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Hrvati su borbu protiv fašizma započeli već 22.6.1941. osnovavši Sisački, prvi partizanski odred u Europi. Slijedećih 5 godine su bile vrlo razarajuće za cijelu Jugoslaviju. Naime vrlo okrutan etnički i politički građanski rat u suradnji s borbom protiv slila osovine je rezultiralo s velikim brojem žrtava.

SR Hrvatska i iseljavanje. Nedugo nakon kapitulacije Italije 08.09. 1943. partizani s Titom na čelu su zauzeli Lastovo i priključili ga Jugoslaviji. Nakon rata Lastovo je postalo dio Socijalističke republike Hrvatske, jedne od 6 republika Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Do 1953. većina stanovnika Lastova talijanske nacionalnosti napustila je Lastovo, prekidajući dugogodišnju prisutnost Talijana na Lastovu. No, to razdoblje je obilježeno i velikim iseljavanjem Lastovaca hrvatske nacionalnost prvenstveno u Australiju, Veliku britaniju ili Ameriku.

Vojni otok. Nakon drugog svjetskog rata Lastovo je doživjelo istu sudbinu kao i obližnji otok Vis; postalo je otok rezerviran za vojsku. Stoga je pristup Lastovu bio zabranjen stranim državljanima. To je, dakako, dovelo do ekonomske stagnacije i depopulacije otoka. No, istovremeno, to je omogućilo očuvanje Lastovske prirode u onom primarnom obliku. 1988. ta zabrana je bila ublažena pa je stranim državljanima omogućen dolazak na Lastovo.

Samostalnost. Nakon što je Hrvatska 1991. proglasila samostalnost, pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) su na Lastovu ostali sve do Lipnja 1992. - kada su vojne baze na Lastovu predane u ruke hrvatskih vlasti.

Mir. Agresija na Hrvatsku je završila 1995. a Lastovo je izbjeglo veliki dio razaranja koja su zahvatila znatan dio Hrvatske te Bosne i Hercegovine. No usprkos tome depopulacija Lastova se nastavila sa 1205 osoba 1991. na 835 osoba 2001.

Park prirode "Lastovsko otočje". 29. rujna 2006. Hrvatski sabor je donio Zakon o proglašenju Parka prirode "Lastovsko otočje"  (81 glas "za" i  3 "suzdržana"). Time je
Lastovsko otočje postalo jedanaesti je park prirode u Hrvatskoj. Zaštitom će se sačuvati njegove baštinjene krajobrazne i kulturne vrijednosti, te biološka i krajobrazna raznolikost, što uključuje pripadajuće more i podmorje.


Park prirode Lastovsko otočje. Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode; www.dzzo.hr

[izvor]

 

Pic1
Croatian(HR)English (United Kingdom)


Ankete

Zadnji boravak na Lastovu bio je:
 
© 2017 Lastovo – beautiful as it always was!